31.8.11

Problemi


1) hronično sam neispavana

2) čak i kada imam najlepši dan na svetu, dovoljan je prizor psića lutalice na kiši da me baci u tešku depresiju

3) sklona sam teškoj depresiji i mračnim mislima.

4) previše razmišljam. O svemu.

5) iako previše razmišljam, nikada ne razmišljam o onome o čemu bih trebalo da razmišljam

6) uvek čekam poslednji trenutak da nešto uradim

7) uvek mogu da opravdam sebe

8) uvek mogu da opravdam druge, čak i ako me taj neko drugi zavrne i neispoštuje

9) ne umem da iscooliram minjone – ne mogu da se zaustavim na jednom. Ili cela kutija, ili ništa.

10) u stanju sam da idem do krajnjih granica da bih dokazala da sam u pravu, ma koliko trivijalna stvar bila.

11) imam patološku potrebu da grebuckam krastice koje zarastaju. Zato mi leva nadlaktica izgleda kao da se upravo vratila sa odsluženja vojnog roka u Kandaharu.

12) kada se koncetrišem, često uhvatim sebe kako kao mantru ponavljam „na na na na na na na na na na na“

13) sebe percipiram kao moralno superiorno biće

14) očekujem od drugih da budu moralno superiorna bića

15) ne umem da zaboravljam ružne stvari. Ne umem ni da ih potiskujem. Zato što sam mazohista.

16) ne umem da odustanem od ljudi koji ne zaslužuju ni promil pažnje koju im poklanjam

17) umrla bih za ideju

18) više volim životinje nego ljude. Ali ozbiljno.

19) kapiram da bih imala sjajnu karijeru kao masovni ubica.

20) ne umem da okrenem drugi obraz i to me frustrira kao osobu koja stremi savršenstvu

21) ako nešto započnem, velika je verovatnoća da ću dići ruke od toga nakon 2 nedelje

22) uvek radim na svoju štetu

23) kada bi Život bio kao hard disk, formatirala bih ga svaki dan po 3 puta.

24) imam sick i mračan smisao za humor, što mnogi tumače kao znak psihopatologije. Oh, wait...

25) ne umem da procenim kada treba da prestanem sa pametovanjem

26) nisam dovoljno samokritična (da ne poveruješ, a?)

27) kako sam starija, lenjost poprima sve više uticaja u mom svakodnevnom životu

28) ponašam se nezrelo

29) nisam pesimista, ali mi se govna jedu od ljudi koji furaju „čaša je polupuna“ fazon. Jebeni sektaši. -.-

30) sitnice kao iz prethodne rečenice me lako izbace iz takta

31) nisam snob, ali jesam elitista. Jbg, nismo svi isti.

32) uvek želim ono što ne mogu da imam.

33) previše burno reagujem na nepravednu kritiku

34) volela bih kada bi eurokrem mogao da bude način života

35) plata mi traje maksimalno 4 dana. Ne zato što je mala, već zato što ne umem da štedim i ekonomišem. „Kad ide pita, nek' ide i tepsija“.

36) volela bih da celo čovečanstvo ima jedan vrat, pa da stavim ruke oko njega i davim ga... Nah, just kiddin'... could you imagine?! :)

37) koren svih mojih frustracija i nevolja je taj što dan ima samo 24 časa.

38) želela bih da živim u normalnoj državi. Srbistan nije ni država, ni normalan.

39) sklona sam samodestrukciji

40) nikako da nateram sebe da napušim neke ljude

41) nikako da nateram sebe da ljude koje cenim svaki dan podsećam koliko ih cenim

26.8.11

Izvinite zbog prekida programa

Ovo ce biti kratko, maleni EeePC se greje k'o blesav. Dakle, riknula boranija. Tj maticna ploca. Zato me nema. U toku je otklanjanje problema, racunam da cu najkasnije do srede ponovo biti "reunited" sa mezimcetom. A ni mezimce nece jos dugo biti mezimce, posto planiram da ga menjam pocetkom sledece godine... Zato sam i ovoliko dugo "van stroja", jurila sam polovnu maticnu. Sta se cudite, znate da sam stekara. :D



'Ajd, ne bih vas vise zadrzavala. ;) Smrt fasizmu, sloboda narodu! :)

17.8.11

Mnjeh 3


Došlo vreme i za treću ediciju moje proprietary randomizovane muzičke kompilacije (hah, kako silujem i srpski i engleski jezik, to je strašno), ambigvitetnog naziva “Mnjeh!”



I dalje ostajem dosledna tradiciji – nema tracklista, skidate “mačku u džaku”, a tu je i prigodan lolcat. E, da, ovaj put, akcenat je na malo mračnijem chill zvuku… Jbg, uhvatilo me takvo raspoloženje. Sneak peak: ima tu svašta, od Sufjana Stevensa, preko Röyksopp, pa do Wild Beasts.

Cheers! ;)


'Oću retro TV!




Da, dobro ste pročitali. ‘Oću retro TV. 'Oću televiziju kakva je nekada bila. Zašto? Zato što ova ništa ne valja. Nikada više kanala, nikada manje kvaliteta. Šta mi vredi 60 kanala na kablu kada je skoro sve smeće?




Ne, ne. Evo, zamislite ovo... Zamislite da postoji kablovski kanal koji će biti u potpunosti u retro fazonu. U duhu 50ih, 60ih, 70ih i 80ih godina. Sa voditeljima koji će izgledati kao da su iz tog vremena. Voditeljke informativnih emisija sa frizurama „a la Amy Winehouse“. Telop koji je crtan i slikan rukom, a ne kompjuterski animiran. 




Kratki reklamni blokovi, sa reklama namerno urađenim u retro maniru. A u međuvremenu, kvalitetan dramski, obrazovni, dečiji, muzički, zabavni i sportski program iz tog perioda. Evo, neka taj kanal od 05 do 11 fura pedesete, od 11 do 16 šezdesete, od 16 do 21 sedamdesete i od 21 do 02 osamdesete godine. Što u smislu vizuelnog identiteta, što u smislu sadržaja. Znači, pedesete godine u crno-beloj tehnici, ostalo kolor. I to onaj, starinski. :)




Pa to bi bilo fenomenalno. Zamislite zabavnu emisiju koju ne vodi zamašćeni voditelj sa rukama u džepovima koji se ležerno šetka ispred green-screena? Ili voditelje informativnih emisija koji imaju savršenu dikciju? 




Zamislite decu koja odrastaju uz prave dečije emisije? Kvalitetan igrani program, što domaći, što strani? Cikluse Bergmana, Kurosave, Formana, Kjubrika, Godara, Hercoga, Felinija, Pazolinija?

Aj nou. I ja sam se naježila.

14.8.11

!@*$%@# vas most!!!





Nećete mi verovati, ali evo - već nekih 20 minuta listam medicinske enciklopedije i pokušavam da barem na internetu izbunarim prigodan stručni termin koji najbolje može da opiše koliko me boli gluteus maximus (donji deo leđa gde ona gube časno ime) za novi jbni most u Beogradu, i ne polazi mi za rukom. Na skali od 1 do 10, ovaj akutni bol doseže 9.5, tako da sam rešila da u cilju kupiranja pomenutog bola skuckam prigodan tekstić i olakšam sebi dušu.

Dakle... neću da pričam ovde o Beogradu i "ostatku Srbije" u smislu finansija i budžeta. Neću. Niti je ovo hejt upućen Beograđanima, daleko bilo. To je kao ono kada kažeš da "mrziš Ameriku". Naravno da mrziš ono što Amerika predstavlja, ali ne mrziš svakog "Average Joe"-a. Zašto bi? Svi smo mi ljudi. Makar bili i Beograđani. ;D (Šala mala, mojne se primate). Znači, ovaj moj jed stvarno nije uperen protiv realnih potreba stanovnika prestonice. Niti se ovaj moj jed bavi idejom, realizacijom i finansijskom konstrukcijom mosta (iako je to baš ono... shady business, što'no kažu preko "bare").

Ovaj moj "jed" je uperen na jebeni hajp oko mosta. Brate, sestro, aman, zaman! Zašto bi mene, prosečnu Užičanku koja u Beograd ode 3-4 puta godišnje na dan-dva zanimalo koliko je penzionera prošetalo mostom?! Ne, stvarno, je l' to mene tamo neko zajebava? Dođe mi da od šoka udaram glavom o zid, ali ne isplati mi se. Ne mislim na CT glave, magnetnu rezonancu i previjanja, već na krečenje zida. Mada bi mi fakat obavezni narkotički anagletici prijali u ovom trenutku zbog onog već pomenutog bola u dupetu. No, da se vratim toku misli...



Stvarno, da li je taj most toliko BITAN za CELU Srbiju da svaka informativna emisija počinje sa anketiranjem jebenih penzionera i dece o tome kako jebeni most treba da se zove?! Da svaki news portal kao udarnu vest prenosi koliko je ljudi prošetalo mostom?! Ej, prošetalo mostom!? I to mostom koji će biti u punoj funkciji za 2 godine!? Čemu toliko medijsko spinovanje cele priče?

Da li će taj most da promeni činjenicu da cene skaču, da nezaposlenost raste iz dana u dan? Da se zadužujemo kao zemlja sve više i više i više? Da nemamo državu, nemamo plan, nemamo strategiju za bilo šta?! Ali neeeee - sve to nije bitno. Bitno je da prestonica siromašne zemlje ima most o kome je sniman dokumentarac na Discovery-ju ili čemu već. Divno. Veliki uspeh naših PR mudraca. Od sada, neće nas znati samo po genocidu, ratnim zločinima, trgovini organima kosovskih Albanaca (hehehe, tu su nas majstorski prejebali, moraću da se ugledam na Novaka i aplaudiram protivniku na sjajnom winner-u), već i po megalomanskom mostu. Wow. 5 "bambija" za vas. Namerno kažem, "za vas", a ne za "nas", pošto taj most za "nas" (tj 90% Srbije) nema značaj veći od komparativne statističke analize potrošnje obične vs instant kafe.

Also, meine lieblinge, bolujem vam od teškog oblika ajdontgivafakitisa za novi most. Eto. A ako imate glad ili žeđ za još korisnih informacija, prebacite se na Prvi kanal RTS-a, našeg vrlog "javnog servisa", gde možete saznati gomilu neverovatnih novinarskih izveštaja koji oduzimaju dah, kao što su koja ulica na Karaburmi neće imati vode od 08 do 12 časova, kao i ekskluzivni raw footage (a kako drugačije?) sa farbanja ljuljaški u jednom od NBG parkića! A sigurno bude i neki "intervju" sa decom. Que guay, que chachi, ay, Dios!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...