27.2.11

Tražili ste, čitajte!

Već sam se pre nekoliko dana na Twitteru „žalila“ kako Google na moj blog upućuje najčudnije moguće upite pretrage. Ozbiljno, rek’o mi Google Analytics. Ima tu svašta, počev od načina kako fejkirati bolest, pa do sastava lekova za analgeziju i medikamenata protiv nazeba (što’no kažu, „budiboksnama“), pa sve do sasvim benignih stvari, kao što su prepričane lektire i pornjava.

Međutim, jedan „search“ me je slatko nasmejao. „Izgled heroinskog zavisnika“. Tako reših da budem „dobra vila“ i izađem u susret znatiželjnom posetiocu. 




Ali pošto je nedelja, a meni ne treba poseban razlog i povod da ništa ne radim, uzeću tu slobodu da okačim prigodnu ilustraciju iz knjige „Droga i ljudsko ponašanje“ (već sam je pominjala, topla preporuka ;) ), autora dr Stevana N. Petrovića, izdanje iz 1983. godine. Old School. ;)

Image and video hosting by TinyPic

24.2.11

Tri najidiotskija telefonska razgovora

...u kojima sam sudelovala.

#3
Ja:      Halo?
Keva:  Ne da mi da se ulogujem!
Ja:      Da nisi pogrešila lozinku?
Keva:  Nisam, bre!
Ja:      Da ti nije uključeno "Caps Lock?"
Keva:  Šta?
Ja:      Je l' ti gori lampica gore u desnom uglu tastature ispod koje piše Caps...
Keva:  Ne gori.
Ja:      Da li ti je ispravno korisničko ime?
Keva:  Ono iznad lozinke?
Ja:      Da, to.
Keva:  To polje mi je prazno.
Ja:      Pa ukucaj i korisničko ime i lozinku.
Keva:  Koje mi je korisničko ime?
Ja:      Molim?
Keva:  Šta da ukucam gore?
Ja:      Čekaj, otkud ja da znam koje ti je korisničko ime na računaru na poslu... 
Keva:  Nikakve vajde od tebe! /zalupila slušalicu/

#2
Radnja se odigrava u 03:30, aproksimativno.
Ja:      Mmm... krmlj... molim?
Ona:   Heeeeeeej!
Ja:      Ha?
Ona:   Šta radiš?
Ja:      Molim?!
Ona:   Nisam te valjda probudila?
Ja:      Spavam, jebote... šta je?
Ona:   E, u kojoj sezoni umire Katner?
Ja:      Ko bre?
Ona:   Ma Haus, jebote... Katner, kad ono umire?
Ja:      Pola 4 je, sutra radim prvu...
Ona:   A, OK, sori, sori, sori. 'Ajd spavaj.
Ja:      Ajd...

posle 15 minuta

Ona:   Heeeeej!
Ja:      Šta je?
Ona:   U 5. sezoni! Hehe, 'ajd ćao!

#1
Ja:      Halo?
On:     A, zbrisala si ranije sa posla, aaaa?
Ja:      Ko bre?
On:     Ti, ti! Ajde, nemoj da se praviš.
Ja:      Šta se tripuješ, čoveče?
On:     Znam ja vas, čim je petak, to se kida ranije. Kuda se smucaš?
Ja:      Ama na poslu sam, čoveče...
On:     Kako da ne, kako da ne. Ne lagi, provaljena si!
Ja:      Ovaj... zvao si me na fiksni u ofisu, moronu.
On:     Aaa... da, jebote. Šta ima?

18.2.11

Ružičasti proces


J' accuse RTV Pink.

Smatram da su direktno odgovorni zato što su:

1. od dana osnivanja emitovali program niskog kvaliteta, sa samo jednim ciljem - a to je generisanje profita, pri čemu su potpuno zanemarili sopstvenu društvenu odgovornost kao medija.

2. dobijanjem nacionalne frekvencije koja ima status nacionalnog dobra nastavili su produkciju i emitovanje programa koji vređa moralna i ljudska osećanja gledalaca, sve zarad ostvarivanja profita, prilikom čega su žrtvovali i ono malo kredibiliteta što su nekada imali.

3. u zajedničkom zločinačkom poduhvatu sa Sašom Popovićem, čelnikom "Grand" produkcije, omogućili su da kulturološki neprihvatljivi estetski obrasci postanu mejnstrim.



4. u svojoj programskoj šemi nisu predvideli mesto za kulturne sadržaje, niti druge vrste sadržaja pogodne za decu i mlade, već najprimitivniji i najjeftiniji vid zabave.

5. zahvaljujući kvizu "Trenutak istine" uspeli su da izazovu sablazan i nemir kod velikog broja gledalaca i pokazali potpuni nedostatak profesionalizma i poštovanja tuđe intime, ma koliko učesnik bio spreman na to.

6. s tim u vezi, koristeći loše materijalne uslove u Srbiji i okruženju, RTV Pink je omogućavao brojnim licima da zarade novac uz prethodnu degradaciju ličnosti i razotkrivanje kompletne intime širem auditorijumu.

7. emitujući programske sadržaje Grand produkcije, RTV Pink je javnom podsmehu izložio desetine pojedinaca, potencijalnih učesnika show programa "Zvezde Granda", od kojih su mnogi sa hendikepom, a sve zarad generisanja profita, a pod izgovorom "zabave".

8. RTV Pink je emitujući program u kome jedan od njihovih zaposlenih izigrava mentalno poremećenu osobu naneo uvredu i izazvao podsmeh prema čitavoj populaciji lica ometenih u razvoju.

9. RTV Pink u svojim reality TV programima uporno forsira konflikte direktno podstičući učesnike na konfrontacije, zarad povećanja gledanosti i generisanja profita.

10. iz istih razloga, RTV Pink često dovodi učesnike reality TV programa u stanje skrivljene neuračunljivosti nudeći im alkohol i propagirajući skandalozno, agresivno i primitivno ponašanje kao društvenu normu i nešto "normalno".

Iz svega navedenog, očigledno je da RTV Pink svojim pogramskim sadržajima koje je prilagodio najnižim ukusima i porivima, vrši izuzetno štetan uticaj, naročito na decu koja još uvek nisu dovoljno zrela da sama formiraju svoje mišljenje i na čiju osetljivu psihu nadražaji koji dolaze sa TV ekrana uz koji provode više sati nego njihovi vršnjaci u svetu, vrše veliki uticaj. Kontinuiranim emitovanjem sadržaja niskog kvaliteta, RTV Pink zaglupljuje svoje gledaoce, ne podstiče ih na kreativno ponašanje, stvaralaštvo i obrazovanje.
Zato, zbog očigledne odgovornosti RTV Pink za sve ono što im stavljam na teret, apelujem na RRA da RTV Pink oduzme nacionalnu frekvenciju. Srbija je barem toliko zaslužila.


II deo iliti "uvek ima neko ali..."

1. RTV Pink je od prvog dana komercijalna televizija, te funkcioniše zahvaljujući prihodima koje ostvaruje sopstvenim programom, a ne iz državnog budžeta ili pretplate.

2. programska orijentacija RTV Pink se nije menjala od dana osnivanja, samim tim dobijanje nacionalne frekvencije nije razlog da se bilo šta menja. U modernim uslovima poslovanja, ako se ispostavi da neka radna praksa donosi profit, pogrešno je menjati je.

3. "O ukusima ne treba raspravljati". Show programi su uobičajena stvar na svim većim televizijama u svetu. Da li je Lady Gaga obučena u šnicle "estetski prihvatljivija" od Seja Kalača, u bilo kom agregatnom stanju?



4. postoje brojne televizije koje su svoj sadržaj opredelile za određenu temu. RTV Pink ima slobodu da svoju programski šemu uređuje prema svom nahođenju, a u skladu sa propisima. Uostalom, kulturnih sadržaja nema ni na B92 Info, pa oni opet nisu predmet napada.

5. RTV Pink ne vidi problem da i onaj ružan deo stvarnosti prikaže širem auditorijumu, i da pokrene širu društvenu raspravu o takvim stvarima.

6. učesnici koji se prijavljuju u navedeni reality kviz su u potpunosti svesni kakva pitanja ih očekuju, i pristaju da svoju intimu podele sa svima. Na to ih niko ne tera.

7. snimci neuspelih audicija za muzičke talent show emisije su uobičajena stvar širom sveta. Pretražite YouTube, i videćete da svaki iole relevantan svetski show tog formata ne štedi učesnike, bez obzira da li su mentalno sposobni i zdravi ili hendikepirani. Od američkog "Idola", do "X Factor"-a.

8. E jebiga, za Oskara fakat ne mogu da ih branim. 

9. mi živimo u društvu u kome su konflikt i konfrontacija nešto uobičajeno. Nasilje vidimo na ulicama, u porodici, na radnom mestu, u parlamentu. Reality TV se bavi realnošću i licemerno je kritikovati RTV Pink zbog nečega što se dešava već godinama svuda oko nas. Sama činjenica da su emisije u kojima su konflikti najgledaniji govori u prilog da nije problem u RTV Pink, već u gledalištu koje želi da vidi krv. Uostalom, pogledajte i strane emisije sličnog tipa, dešavaju se kudikamo gore stvari.

10. učesnici navedenih reality TV emisija su punoletni i imaju pravo da konzumiraju alkohol. RTV Pink ih svakako ne primorava da piju, već im tu mogućnost ostavlja na raspolaganju, kao i u "stvarnom" životu. Stvar njihove volje je da li će piti ili ne.

Da rezimiram; ne očekujte od RTV Pink programske sadržaje adaptira obrazovanim osobama, intelektualnog profila. Od trenutka kada je RTS postao Pinkolik, takvi su se okrenuli internetu i knjigama. Deca gledaju ono što gledaju roditelji, ne treba menjati teze. "Ne padaju bombe zbog gravitacije, već zato što ih čike u avionima bacaju".
RTV Pink će i dalje emitovati program namenjen Srbiji. Jadnoj, krezuboj, neukoj, nepismenoj, gladnoj, žednoj, siromašnoj, koja sebi već decenijama može da priušti samo "jeftino". Kvalitet ravan kvalitetu kineske garderobe u koju je Srbija obučena. Pink je kineski butik našeg slobodnog vremena. I ne samo to - Pink je i ogledalo. A ogledalo ne može biti krivo ako se u odrazu vidi nešto ružno.




III deo iliti "završna reč"

Eto. Napala sam ih. Ne bez razloga. I pokušala da ih opravdam i razumem. Ne bez razloga. Stvari nisu crno-bele. A ni ružičaste. Ko smo mi da određujemo koja muzika valja, a koja ne? Po čemu je Dinastija toliko bolja od bilo koje latinoameričke sapunice? Po čemu je Lejdi Gaga tako super i prihvatljiva, a Boki13 tako neprihvatljiv? Da li je moguće da nam je svima percepcija toliko iskrivljena da nam "strano govance" miriše?

Hajde da podvučemo celu priču ovim: nije nama kriv Pink što smo ovakvi. Niti smo samo mi ovakvi. Sve ovo što se dešava je samo dodir aktuelne društvene klime. Ali, za razliku od drugih zemalja, teška materijalna nemaština i besperspektivnost u koju smo kao društvo učaureni čine da u svemu idemo do ekstrema. I nije na Pinku, ma koliko ja lično prezirala taj kanal, da ispravlja "krive Drine" i da nas budi iz kome u kojoj smo već dugo. 

A nije teško probuditi se. Za početak, promeni kanal.

27.1.11

Nuit et brouillard

Zlo možeš da pobediš jedino ako se protiv njega boriš.

Protiv zla možeš da se boriš samo ako umeš da ga prepoznaš.

Da bi umeo da ga prepoznaš, moraš da ga shvatiš.

Tek kada ga shvatiš, tek onda možeš da vidiš sav njegov besmisao.
  
A da bi uvideo besmisao, ne smeš zaboraviti na nedužne žrtve.




Da se nikome nikada više ne ponovi.
 
27. januar - Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta 

19.1.11

Bogojavljenska noć

Dan počinje nekako obično. U tačno 06:25 me budi mobilni telefon, i to ovom melodijom. Nisam ljubitelj country muzike, ali oni stariji će se setiti da je ova pesma išla tokom najave TV programa na Prvom kanalu pre nekih... muchisimo godina. Onda na scenu stupa mp3 plejer na kome se nalazi specijalna „morning“ plejlista, satkana od najfinijih pesmica koje karakteriše lobotomizirajući ritam, a sve u cilju sprečavanja ova moja dva kilava kapka da se ponovo spuste.

E, onda dignem dupe iz kreveta sa namerom da dan započnem kako treba – čučnjevima! I onda čučnem jednom, uhvatim se za leđa, kažem „joj“, u kolenu nešto škljocne, i uhvatim se za „oligovit“ (nije to zbog godina, to je zato što se nisam zagrejala. Hehe. He. Yeah, right. Teši se, teši...) Nakon standardne jutarnje rutine (tušić, doručkić, hejtić kad pogledam kroz prozor), odlazim na posao.

A kada dođem tamo, prvo ću morati da sa izrazom lica a la Aphrodite Jones (ko gleda ID, zna o  čem’ pričam) slušam porodične pripovetke i ispovesti ženskog dela kolektiva. I ne samo što ću morati da slušam, već ću morati da se pravim da me to zanima. Pošto to navodno, nalažu neke društvene konvencije. Šeldone, Šeldone, o, kako te razumem.

A onda ću da iskoristim svoje Bogom i zakonom dato pravo na 30 minuta pauze da odem do lekara i maznem uput za plastičnog hirurga. Pre nego što počnete da se tripujete, kod plastičara idem da mi sredi higrom na zglobu, a ne da se apgrejdujem. Settle down. Elem, znajući kako to zna da bude u ovo doba godine, ponela sam svoje tajno oružje: knjižicu dobrovoljnog davaoca krvi i donorsku karticu. Klinčić. Šipak. Nema popusta. Ima da čekam sa ostalim tifusarima i tuberanima. Izdržala sam oko 10 minuta. Fuck it, higrom može da sačeka (ako ništa, mlatnuću se po ruci Vujaklijom), poslednje što mi treba je da fasujem svinju ili neku drugu boleščinu od one štrokave rulje koja kao da se vratila iz juriša na Bastilju. Iiiiš!



I onda u neko doba dođem kući. Umesto mira i tišine toplog doma, dočekuje me Farma-Dvor-Štala-Svinjac-Kokošinjac (whatever) i keva koja mi usplahireno još sa vrata viče: „Dođi da vidiš šta rade ovo dvoje!“ U nekim normalnim situacijama, usledela bi britka replika. Ovako, samo sam se umorno odvukla u kuhinju, nacedila 4 limuna i drmnula lemon shot. Nadajmo se da će biti dovoljno da anulira 10 minuta i čekaonici.

A onda – mir. Ćebe preko glave, ugašeno svetlo, isključen kompjuter. Apsolutno zenovanje.... Koje je trajalo nekih 20 minuta. Komšinica bučno utrčava u stan, proklinjući banku koja ne daje čekove. Nakon nekoliko trenutaka, vrši brutalan upad u moju sobu, pali svetlo i sklanja ćebe sa mene. „Eeeej, jesi čula da ovaj ima sidu?!“ Pokušavam da budem fina. „Ko bre?“ „Ma ovaj, što je zapalio za inostranstvo?“ „Otkud ja znam?!“ „Pa ja sam mislila da ti znaš sve to“. „Molim?!“ „Hajde ustaj, da mi kuvaš onaj tvoj čaj!“  

Onaj moj čaj je najobičniji zeleni čaj sa jasminom, koji se sprema prilično jednostavno, ali žena valjda voli da ja to odradim, pa celu proceduru diže na nivo nuklearne fisije. Toliko o mom večernjem odmoru.

I nekako se i taj dan priveo kraju. Umorna od svega, sa mozgom u overload fazi, uvukoh se u pidžu, i krenuh na počinak. „Čekaj, gde ćeš! Sad će ponoć! Kažu da valjda da se pogleda u nebo i da se poželi nešto, pošto je Bogojavljenska noć!“ Vid’ ti to. Freebie. Pa hajde. Mogu da sačekam još koji minut.

Ali – šta poželeti? Imala sam neka 2 minuta da smislim. Materijalne stvari su u startu otpale. Zamislih scenu kako ja molim Nebesa za sedmicu na Lotou ili nešto slično, a Bog kaže: „Sunce ti seljačko, ’oćeš pare, a? E pa ne može! Ja sam mislio da si ti idealista, a ista si kao svi ostali! Sveti Petre, deder, odmah jednu kugu na Užice... I zemljotres pride! Daću ja tebi sedmicu! Kuš!“ (to je ono što se u pravu zove „plus petitio!“ :D )

Kažu, ono što želiš govori dosta o tebi. Šta poželeti, a ne ispasti isprazan? Leđa koja ne bole ujutru? Kolektiv koji ne smara dosadnim pričama? Čekaonice bez gužvi? Uravnoteženu komšinicu? Malo mira? Skoro pa se osetih kao Stalker u Zoni. Izađoh na terasu, pogledah ka nebu, i faca mi se razvuče u neki pomalo blentav osmeh. Sve i da hoćeš, ne možeš da poželiš nešto isprazno i glupo. Nekako ti bezveze. Zato poželeh da sve bude OK. Nisam bila dovoljno precizna, ali sam sigurna da Šef razume moju dobru nameru.

Nisam pitala ostatak porodice šta je poželeo. Nije fora da se kaže. Samo sam, odlazeći na spavanje, preko ramena doviknula: „Nadam se da je bar neko od vas glodara poželeo pare“.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...