31.8.11

Problemi


1) hronično sam neispavana

2) čak i kada imam najlepši dan na svetu, dovoljan je prizor psića lutalice na kiši da me baci u tešku depresiju

3) sklona sam teškoj depresiji i mračnim mislima.

4) previše razmišljam. O svemu.

5) iako previše razmišljam, nikada ne razmišljam o onome o čemu bih trebalo da razmišljam

6) uvek čekam poslednji trenutak da nešto uradim

7) uvek mogu da opravdam sebe

8) uvek mogu da opravdam druge, čak i ako me taj neko drugi zavrne i neispoštuje

9) ne umem da iscooliram minjone – ne mogu da se zaustavim na jednom. Ili cela kutija, ili ništa.

10) u stanju sam da idem do krajnjih granica da bih dokazala da sam u pravu, ma koliko trivijalna stvar bila.

11) imam patološku potrebu da grebuckam krastice koje zarastaju. Zato mi leva nadlaktica izgleda kao da se upravo vratila sa odsluženja vojnog roka u Kandaharu.

12) kada se koncetrišem, često uhvatim sebe kako kao mantru ponavljam „na na na na na na na na na na na“

13) sebe percipiram kao moralno superiorno biće

14) očekujem od drugih da budu moralno superiorna bića

15) ne umem da zaboravljam ružne stvari. Ne umem ni da ih potiskujem. Zato što sam mazohista.

16) ne umem da odustanem od ljudi koji ne zaslužuju ni promil pažnje koju im poklanjam

17) umrla bih za ideju

18) više volim životinje nego ljude. Ali ozbiljno.

19) kapiram da bih imala sjajnu karijeru kao masovni ubica.

20) ne umem da okrenem drugi obraz i to me frustrira kao osobu koja stremi savršenstvu

21) ako nešto započnem, velika je verovatnoća da ću dići ruke od toga nakon 2 nedelje

22) uvek radim na svoju štetu

23) kada bi Život bio kao hard disk, formatirala bih ga svaki dan po 3 puta.

24) imam sick i mračan smisao za humor, što mnogi tumače kao znak psihopatologije. Oh, wait...

25) ne umem da procenim kada treba da prestanem sa pametovanjem

26) nisam dovoljno samokritična (da ne poveruješ, a?)

27) kako sam starija, lenjost poprima sve više uticaja u mom svakodnevnom životu

28) ponašam se nezrelo

29) nisam pesimista, ali mi se govna jedu od ljudi koji furaju „čaša je polupuna“ fazon. Jebeni sektaši. -.-

30) sitnice kao iz prethodne rečenice me lako izbace iz takta

31) nisam snob, ali jesam elitista. Jbg, nismo svi isti.

32) uvek želim ono što ne mogu da imam.

33) previše burno reagujem na nepravednu kritiku

34) volela bih kada bi eurokrem mogao da bude način života

35) plata mi traje maksimalno 4 dana. Ne zato što je mala, već zato što ne umem da štedim i ekonomišem. „Kad ide pita, nek' ide i tepsija“.

36) volela bih da celo čovečanstvo ima jedan vrat, pa da stavim ruke oko njega i davim ga... Nah, just kiddin'... could you imagine?! :)

37) koren svih mojih frustracija i nevolja je taj što dan ima samo 24 časa.

38) želela bih da živim u normalnoj državi. Srbistan nije ni država, ni normalan.

39) sklona sam samodestrukciji

40) nikako da nateram sebe da napušim neke ljude

41) nikako da nateram sebe da ljude koje cenim svaki dan podsećam koliko ih cenim

26.8.11

Izvinite zbog prekida programa

Ovo ce biti kratko, maleni EeePC se greje k'o blesav. Dakle, riknula boranija. Tj maticna ploca. Zato me nema. U toku je otklanjanje problema, racunam da cu najkasnije do srede ponovo biti "reunited" sa mezimcetom. A ni mezimce nece jos dugo biti mezimce, posto planiram da ga menjam pocetkom sledece godine... Zato sam i ovoliko dugo "van stroja", jurila sam polovnu maticnu. Sta se cudite, znate da sam stekara. :D



'Ajd, ne bih vas vise zadrzavala. ;) Smrt fasizmu, sloboda narodu! :)

17.8.11

Mnjeh 3


Došlo vreme i za treću ediciju moje proprietary randomizovane muzičke kompilacije (hah, kako silujem i srpski i engleski jezik, to je strašno), ambigvitetnog naziva “Mnjeh!”



I dalje ostajem dosledna tradiciji – nema tracklista, skidate “mačku u džaku”, a tu je i prigodan lolcat. E, da, ovaj put, akcenat je na malo mračnijem chill zvuku… Jbg, uhvatilo me takvo raspoloženje. Sneak peak: ima tu svašta, od Sufjana Stevensa, preko Röyksopp, pa do Wild Beasts.

Cheers! ;)


'Oću retro TV!




Da, dobro ste pročitali. ‘Oću retro TV. 'Oću televiziju kakva je nekada bila. Zašto? Zato što ova ništa ne valja. Nikada više kanala, nikada manje kvaliteta. Šta mi vredi 60 kanala na kablu kada je skoro sve smeće?




Ne, ne. Evo, zamislite ovo... Zamislite da postoji kablovski kanal koji će biti u potpunosti u retro fazonu. U duhu 50ih, 60ih, 70ih i 80ih godina. Sa voditeljima koji će izgledati kao da su iz tog vremena. Voditeljke informativnih emisija sa frizurama „a la Amy Winehouse“. Telop koji je crtan i slikan rukom, a ne kompjuterski animiran. 




Kratki reklamni blokovi, sa reklama namerno urađenim u retro maniru. A u međuvremenu, kvalitetan dramski, obrazovni, dečiji, muzički, zabavni i sportski program iz tog perioda. Evo, neka taj kanal od 05 do 11 fura pedesete, od 11 do 16 šezdesete, od 16 do 21 sedamdesete i od 21 do 02 osamdesete godine. Što u smislu vizuelnog identiteta, što u smislu sadržaja. Znači, pedesete godine u crno-beloj tehnici, ostalo kolor. I to onaj, starinski. :)




Pa to bi bilo fenomenalno. Zamislite zabavnu emisiju koju ne vodi zamašćeni voditelj sa rukama u džepovima koji se ležerno šetka ispred green-screena? Ili voditelje informativnih emisija koji imaju savršenu dikciju? 




Zamislite decu koja odrastaju uz prave dečije emisije? Kvalitetan igrani program, što domaći, što strani? Cikluse Bergmana, Kurosave, Formana, Kjubrika, Godara, Hercoga, Felinija, Pazolinija?

Aj nou. I ja sam se naježila.

14.8.11

!@*$%@# vas most!!!





Nećete mi verovati, ali evo - već nekih 20 minuta listam medicinske enciklopedije i pokušavam da barem na internetu izbunarim prigodan stručni termin koji najbolje može da opiše koliko me boli gluteus maximus (donji deo leđa gde ona gube časno ime) za novi jbni most u Beogradu, i ne polazi mi za rukom. Na skali od 1 do 10, ovaj akutni bol doseže 9.5, tako da sam rešila da u cilju kupiranja pomenutog bola skuckam prigodan tekstić i olakšam sebi dušu.

Dakle... neću da pričam ovde o Beogradu i "ostatku Srbije" u smislu finansija i budžeta. Neću. Niti je ovo hejt upućen Beograđanima, daleko bilo. To je kao ono kada kažeš da "mrziš Ameriku". Naravno da mrziš ono što Amerika predstavlja, ali ne mrziš svakog "Average Joe"-a. Zašto bi? Svi smo mi ljudi. Makar bili i Beograđani. ;D (Šala mala, mojne se primate). Znači, ovaj moj jed stvarno nije uperen protiv realnih potreba stanovnika prestonice. Niti se ovaj moj jed bavi idejom, realizacijom i finansijskom konstrukcijom mosta (iako je to baš ono... shady business, što'no kažu preko "bare").

Ovaj moj "jed" je uperen na jebeni hajp oko mosta. Brate, sestro, aman, zaman! Zašto bi mene, prosečnu Užičanku koja u Beograd ode 3-4 puta godišnje na dan-dva zanimalo koliko je penzionera prošetalo mostom?! Ne, stvarno, je l' to mene tamo neko zajebava? Dođe mi da od šoka udaram glavom o zid, ali ne isplati mi se. Ne mislim na CT glave, magnetnu rezonancu i previjanja, već na krečenje zida. Mada bi mi fakat obavezni narkotički anagletici prijali u ovom trenutku zbog onog već pomenutog bola u dupetu. No, da se vratim toku misli...



Stvarno, da li je taj most toliko BITAN za CELU Srbiju da svaka informativna emisija počinje sa anketiranjem jebenih penzionera i dece o tome kako jebeni most treba da se zove?! Da svaki news portal kao udarnu vest prenosi koliko je ljudi prošetalo mostom?! Ej, prošetalo mostom!? I to mostom koji će biti u punoj funkciji za 2 godine!? Čemu toliko medijsko spinovanje cele priče?

Da li će taj most da promeni činjenicu da cene skaču, da nezaposlenost raste iz dana u dan? Da se zadužujemo kao zemlja sve više i više i više? Da nemamo državu, nemamo plan, nemamo strategiju za bilo šta?! Ali neeeee - sve to nije bitno. Bitno je da prestonica siromašne zemlje ima most o kome je sniman dokumentarac na Discovery-ju ili čemu već. Divno. Veliki uspeh naših PR mudraca. Od sada, neće nas znati samo po genocidu, ratnim zločinima, trgovini organima kosovskih Albanaca (hehehe, tu su nas majstorski prejebali, moraću da se ugledam na Novaka i aplaudiram protivniku na sjajnom winner-u), već i po megalomanskom mostu. Wow. 5 "bambija" za vas. Namerno kažem, "za vas", a ne za "nas", pošto taj most za "nas" (tj 90% Srbije) nema značaj veći od komparativne statističke analize potrošnje obične vs instant kafe.

Also, meine lieblinge, bolujem vam od teškog oblika ajdontgivafakitisa za novi most. Eto. A ako imate glad ili žeđ za još korisnih informacija, prebacite se na Prvi kanal RTS-a, našeg vrlog "javnog servisa", gde možete saznati gomilu neverovatnih novinarskih izveštaja koji oduzimaju dah, kao što su koja ulica na Karaburmi neće imati vode od 08 do 12 časova, kao i ekskluzivni raw footage (a kako drugačije?) sa farbanja ljuljaški u jednom od NBG parkića! A sigurno bude i neki "intervju" sa decom. Que guay, que chachi, ay, Dios!

8.8.11

Cipele


Fragment telefonskog razgovora koji se odigrao pre 20ak minuta, a koji sam morala da podelim sa vama dok ga nisam zaboravila. Hvala obližnjem otključanom HG520i!

„E, tu! Tu stvar stavi kao prvu na disk, važi? Ono, čim pustim da počne da gruva!“
„Dobro, dobro, ubeležila sam...“
„Kol'ko još imam pesama fore?“
„Ovde imaš... 12... i ta trinaesta... računaj još 4... možda bude i 5“
„Aha... dobro, dobro, dobro... šta bi mogli još... Aj mi predloži nešto?“
„Pa ne znam, stvarno“ (a u sebi se mislim, „nije ti dovoljno što ti režem disk, ti bi još i da ti ja smišljam sadržaj, PIIIIP ti materina?“)
„Eeeeee, znaš šta, znaš šta, znaš šta?“
„Šta?“
„Ona stvar iz Kill Billa!“
„Koja?“
„Ma ona, znaš, u onoj sceni kada Uma vozi motor... Ono, po Japanu!“
„Tomoyasu Hotei?“
„Čega?“
„Betl vidaut anr?“ (ovo „Battle without Honour“ sam izgovorila sa najšumadijskim mogućim akcentom da bi me lik razumeo)
„Ona kada prati Lusi Lu na motoru, znaš bre?“
„Znam, znam, to je ta stvar. Dobro, 'ajd još 3“
„E, to... Onda... stvari mi ono od Flojda, ali u ovoj tehno verziji... Ono, „Anadr brik in d vol“, imaš?“
„Dobro. Dalje?“
„E, stavi ono od Tiesta...“
„Koje?“
„Ma ono... u stvari, ne umem da ti objasnim... ništa, nemoj Tiesta... Eeeee, setio sam se, setio sam se, setio sam se! Stavi ono od Bejsment Džeksa! Ono sa onim šlogiranim spotom, sa majmunima, je l' znaš na šta mislim?“
„Where's your head at?“
„Verz jooo... e, ta! Bravo!“
„Ubeležila sam...“
„Još jedna, znači... Čekaj, šta bi mogli... šta bi mogli...“
„Ajde, ajde... daj mi naslov...“, postajala sam sve nestrpljivija. Zašto sam se uopšte i ponudila da nekome narežem disk? Sledeći put kada mi padne na pamet da nekome učinim uslugu, opaliću si šamarčinu iz sve snage.



„E, da! Stavi mi onu pesmu od Šeril Kol!“
„Dobro, koju?“
„Onu, „Šuz“... znaš...“
„Šuz? Jesi siguran da se zove tako?“
„Da, bre, „Šuz“, znaš je sigurno“
„Čekaj, bre, nema Šeril takvu pesmu... Da nisi pomešao sa Girls Aloud?“
„Molim?“
„Ona peva u Girls Aloud, možda si mislio na njihovu pesmu? Mada ni oni nemaju ništa gde se pominju cipele... koliko mi je poznato...“
„Ma, bre, ti... pominje cipele u refrenu, znaš sigurno!“
U tom trenutku, mozak počinje grozničavo da prebira po svojoj databazi pesama... Kakve sad cipele i Šeril Kol? Prvi album... nema. Drugi album, nema... Girls Aloud... ma, nema, da ga je*eš, nema... Da nije mislio na „Broken heels?“ Barem ima neke veze sa cipelama... Ali to je Alexandra Burke, nema šanse da ovaj papak zna ko je Alexandra Burke...
„Da nije možda „Broukn hiils“ od Aleksandre Burk?“
„Ama Šeril, bre, žena onog što igra za Čelzi... nemoj me zajebavati, bre...“
„Ja stvarno ne znam... Poznata pesma?“
„Da, bre, bila hit... svuda na TV i na radiju...“
„Aj mi otpevaj samo deo refrena, molim te, stvarno ne znam...“
„Čekaj, da ti otpevam... Kako ono počinje... A, da, nešto ovako: „I don't need a pair of shoes, baby if I got you, baby If I got you I don't need a pair of shoes...“ Znaš koja je? A? Je l' ti sad poznato? Ha... Halo? Alo? ... Ej... halo? Se čujemo? ... Prekinula se veza...“

6.8.11

Ultimativni addendum ultimativnog fat loss vodiča




OK, OK, znam da ste čekali duže nego što je provobitno zamišljeno, ali htela sam ovo da odradim kako treba. I nadam se da sam u tome uspela. Naime, pored odgovora na pitanja koja ste imali u prethodnim nastavcima ove "sage", potrudila sam se da vam pripremim i malecki "care pack" u kome ćete naći sve sitnice koje vam mogu biti potrebne. :) Znam, divna sam. No, krenimo redom!

Od prvog dela priče o mršavljenju i svemu što uz to ide, "u redakciju" (lulz) je stigao izuzetan broj mejlova, pitanja, sms poruka itd. sa komentarima, pitanjima i nedoumicama, tako da će ovaj tekst biti nešto duži.

#1 kratkoročni vs dugoročni ciljevi

I get this one a lot. Iako najveći broj tekstova koji se bave problematikom mršavljenja preporučuju postavljanje kratkoročnih ciljeva, ja ne bih bila ja, kada ne bih kontrirala. Ja to kapiram ovako: kratkoročni cilj - kratkoročna dijeta - kratkoročan rezultat - trajna frustracija. Recimo, ako imate višak od say, 12 kg, mogli bi sebi postaviti cilj da za mesec dana skinete 5 kg. Pa po isteku tih mesec dana, da kažete "naredni mesec 4" i td. Međutim, šta će biti sa vašom motivacijom ako po isteku tih mesec dana stanete na vagu i skapirate da ste lakši 3 kg? U startu pravite zaostatak za vašim zamišljenim planom mršavljenja, i velike su šanse da dignete ruke od svega. Ili da, što je još gore, odete u drugu krajnost, još više pooštrite dijetu i totalno, ali totalno sje*ete vaš metabolizam.

Ne. Šivon sez: think big. Ne zamarajte se toliko vagom i tempom mršavljenja na mesečnom (ili još gore - nedeljnom) nivou. To je najmanje bitno. Bitna ja promena. Menjate sebe, svoje životne navike. To je proces. Baš kao što se niste ugojili za mesec dana, bilo bi nerealno očekivati da se "svedete" na prvobitne dimenzije za par nedelja. Već smo u avgustu - ono što počnete da radite danas, ne radite za septembar, već za budućnost.

Znači, slobodno odredite sebi duži vremenski period za ispunjenje vašeg cilja, ma koliko nerealno on izgledao. Mislite da je put od 20kg i više viška do six-pack trbušnjaka nemoguć? Jeste, ako sebi postavite rok od 3 meseca. Ali ako ste uporni, disciplinovani i pre svega STRPLJIVI, uspeh je tu. Znači, THINK BIG.

#2 kako početi?

Opet, i ovde su mišljenja podeljenja. Neki predlažu postepeno skidanje sa loše ishrane. Kao, prvo izbaciš gazirane napitke, pa smanjiš slatkiše, čokoladu zameniš "bonžitom" i "wellness" keksićima, punomasni majonez menjaš light varijantom, pa onda polako pooštravaš... Metod koji se u fitness krugovima naziva "metadonska terapija".

Ne. Šivon sez: izbaci džank. Ako planiraš da sa dijetom počneš u ponedeljak, u nedelju se rasturi od hrane koju najviše voliš, a koja je LOŠA po tebe. Najedi se do tačke kada će ti fizički biti muka. Čak i ubice imaju pravo na "poslednji obrok". :) A onda - idi u kupovinu i obezbedi sebi dovoljne količine hrane koja će ti pomoći da se "svedeš". Iz frižidera i špajza izbaci sav džank. Jer mi to radimo hard-core. Skidamo se "na suvo". Nema tih klinačkih fora, light majoneza, low fat slatkiša, light čipsa i pečenog kikirikija. Ne pravimo kozmetičke, već radiklane promene. A radikalne promene zahtevaju radikalne rezove.

Istina, možda spadaš u osobe koje mogu da "iscooliraju" prisustvo recimo, čokolade sa rižom u špajzu. Ili smrznute pizze u zamrzivaču. Proceni sam/a.



#3 pad!

Dešava se. Najčešće drugog ili trećeg dana. Prolaziš tako pored lokalne picerije i "zamiriše". Svi znamo taj osećaj. Pljuvačne žlezde krenu da divljaju, a ti odjednom doživiš epifaniju i skapiraš da tunjevina u salamuri nije bi približno toliko ukusna koliko ti se činilo prethodni dan. Naravno, kupiš parče pizze. Naravno, i "Milku" od 100g. I 0.5 litara omiljene nam Coca Cole. Sutradan se osećaš kao pis of šit, zaboraviš na dijetu i nastaviš sa "starim, lošim navikama". A imaš i opravdanje. "Probao/la sam, ne mogu bez džanka".

Brate, sestro, čemu taj bluz? Sasvim je normalno da tu i tamo napraviš kiks i počastiš sebe džankom. Na određenim dijetama, džankovanje ne samo da je dopušteno, već je i neophodno. Da li znate nekoga ko se ugojio zato što je jedan dan pojeo parče pizze, čokoladu i pola litra kole?

Ljudi, ne goji se od jednog parčeta pizze dnevno. Ne goji se od 100g Milka čokolade dnevno. Znate od čega se goji? Od jednog parčeta pizze SVAKI DAN. Od 100g Milka čokolade SVAKI DAN. Konstantan unos džanka je to što nabacuje masno tkivo, a ne sporadično udovoljavanje svojim gastronomskim slabostima.

Primera radi, držali ste dijetu 5 dana, maksimalno disciplinovano. Šesti dan ste se zeznuli, pojeli ste ono što ne treba. Dešava se. Posrnuli ste, ali to nije tragedija, niti smak sveta. Kada padneš, onda ustaneš. Otreseš prašinu sa sebe i dostojanstveno nastaviš dalje. Naravno, da bi dijeta funkcionisala kako treba, tj na optimalan način, poželjno je da budete disciplinovani, ali ako se 1 u 10 dana dogodi da "padnete", nema veze. Već naredni dan nastavite da se pridržavate propisanog režima ishrane, i biće OK. To je ta upornost o kojoj pričam. Nije frka ako padneš, ali ustani. Idemo dalje. ;)

#4 ako je nešto light, onda je OK?

O, Bože, ne. Nikako. To ako je nešto "light", to obično znači jednu od dve stvari: ako je u pitanju nešto slatko, onda je sa zaslađivačem, a ne sa šećerom; a ako je nešto što je slano, to znači da je sa smanjenim procentom masti ili posno. U principu, hrana sa zaslađivačima je dopuštena tokom dijete, ali to ne znači da treba da se svakodnevno ubijate aspartamom i acesulfamom. Stevia je mnogo bolje rešenje.

Što se slanih stvari tiče, to što je masnoća smanjena, ne znači da je u pitanju zdrava namirnica. Štaviše, "light" hrana je najčešće prebogata trans-mastima i hidrogenizovanim biljnim mastima koje imaju katastrofalan učinak na vaše zdravlje. Ah, da - posni sirevi. Pre svega, jedini posni sir je tofu. End of story. Onaj tzv "biljni sir" koji se nudi po našim marketima je najobičnija prevara - em što u sebi sadrži kazein (protein iz mleka) i NIKAKO NIJE POSNA NAMIRNICA, prepun je loših i prerađenih masnoća koje vam ne trebaju ni ovako, a kamoli na dijeti.




#5 rotacija UH

Da ne davim previše - rotacija UH je nešto kompleksniji redukcioni režim koji sam, istini za za volju, mogla da sažavćem i prežvaćem u 5-6 pasusa u okviru ovog blogposta, ali sam ipak rešila da se malo više potrudim, i sve zapakujem u jedan fin pdf fajl. ;)

#6 OK, znam da trebam da napravim kalorijski deficit, ali koliki?

Good question. Ako napravimo preveliki deficit, izbacićemo naš organizam iz faze gubljenja masnog tkiva u fazu gubljenja mišića, a to nije nešto što želimo. Računajte da je optimalna kalorijska restrikcija oko 20% dnevnog unosa. Hajde da vidimo kako to da izračunamo!

Pre svega, moramo izračunati naš BMR, tj naš bazalni metabolizam. Na internetu postoji gomila kalkulatora koji će to odraditi za vas, ali ako baš volite da računate, ovo je formula koju ćete koristiti:


- ako ste bata: 66 + (13.7 x težina u kg) + (5 x visina u cm) - (6.8 x godine)
- ako ste seka: 655 + (9.6 x težina u kg) + (1.7 x visina u cm) - (4.7 x godine)


Za primer ćemo uzeti žensku osobu, koja je visoka 172cm, teška 74 kg i ima 24 godine. Njen BMR će biti:

655 + (9.6 x 74) + (1.7 x 172) - (4.7 x 24) = 1545 kcal

Znači, na konto "redovnog održavanja i tekućih poslova", devojka iz primera dnevno troši 1545 kalorija. U igru uvodimo novog igrača, tj koeficijent fizičke (ne)aktivnosti, koji ćemo pomnožiti sa BMR i dobiti realni dnevni utrošak kalorija.

BMR x 1 - ukoliko osoba leži i spava ceo dan, tj apsolutno odsustvo fizičke aktivnosti
BMR x 1.2 - osoba se ne bavi fizičkim poslom, već ceo dan bleji za računarom ili sedi
BMR x 1.4 - postoji slaba fizička aktivnost (šetnja do prodavnice, čišćenje stana, usisavanja), ali nema treninga
BMR x 1.6 - osoba ne leži i ne sedi ceo dan, ima neku fizičku aktivnost kod kuće (ako ništa drugo, duge šetnje) i u treningu je
BMR x 1.8 - osoba se bavi svakodnevnim fizičkim poslom i u treningu je / osoba nema fizički zahtevan posao, ali 2 x dnevno ima trening
BMR x 2 - osoba (bolje reći mučenik/ca) ima fizički zahtevan posao i svakodnevni naporni trening


Konkretno, ukoliko devojka koju smo uzeli za primer sedi za računarom ceo dan i bleji, njen ukupni utrošak će biti BMR x 1.2, tj 1545 x 1.2 = 1854 kcal. Međutim, ukoliko ista ta osoba reši da mrdne guzicu i krene u teretanu, njen utrošak energije će biti BMR x 1.6, tj 1545 x 1.6 = 2472 kcal, što će reći, stvara se "višak" od 618 kcal. Da ilustrujemo - Milka od 100g ima oko 500 kcal. Valjda vam je jasno koliko je trening bitan?

E sad - cifru (koju smo dobili kada pomnožimo naš BMR sa koeficijentom fizičke aktivnosti) množimo sa 0.8 (da bi oduzeli 20%), i dobijamo količinu kalorija koja nam je dnevno dopuštena. Vraćamo se na primer: devojka čija je dneva potrošnja bez teretane 1854 kalorije treba da unosi 1483 kalorije. A ako krene u teretanu, biće joj dopušteno 1977 kalorija. Malo li je?

S tim u vezi i džankovanje, tj "varanje" - ukoliko idete u teretanu, povremeni izlet u piceriju neće napraviti ama baš nikakvu štetu, pošto ćete imati to gde da potrošite. A ako ste couch potato, trebaće vam nešto više vremena da "sagorite" slasnu kaprićozu. ;)

#7 GOODIEESSSSS! :D

Jeste, "goodies". Kao što najavih na početku, spremila sam vam jedan simpatičan rarovani "care pack" u kome ćete naći otprilike sve ono što vam je potrebno za početak i uspešan tok dijete. Pored gore navednog uputstva za rotaciju ugljenih hidrata, u arhivi ćete pronaći i tablice namirnica (sa kalorijskim vrednostima, ali i makronutrijentima). Sve to možete skinuti sa ovog linka.

Ako ima još pitanja, nije frka, pravićemo novi addendum. ;)

Holla. ;)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...