9.1.12

Postpraznično-postprandijalni rantić

Šta je? Da niste možda očekivali tradicionalno veseli i raspevani Novogodišnji podcast, kao i svake druge godine? E pa NEMA. Što Katarina Anđelić a.k.a. „Cakana“ mudro reče (parafraziram): nema ništa gore od lažnog i ničim utemeljenog optimizma, tako sam i ja rešila da batalim forsiranje bilo čega, a ponajmanje optimizma.

Radovati se budućnosti u Srbiji je isto što i veseliti se dok vaš kanu velikom brzinom ide ka gigantskom vodopadu, a vi inače plivate kao sekira. E sad, ja jesam ljubitelj ekstremnih sportova i vaistinu s vremena na vreme imam suicidalne ideje, ali brate. Treba imati ponosa i mere.

Ovde bi sad trebalo da ide kao neka retrospektiva 2011.? Ono, uz instrumental iz „Grlom u jagode?“ E pa NEĆU. Kakva god prošla godina da je bila, 2012. teško da će biti bolja. Jedino ako stvarno spuca ona apokalipsa, to bi bilo hot. A ako ne spuca, uveravam vas da ćemo se sa setom prisećati „omražene“ 2011.



Uopšte, čemu praviti big deal oko cele Nove godine? Taj datum treba svesti na ono što zapravo jeste: vreme u godini kada je društveno poželjno trošiti novac koji imamo, jesti i piti poput raspusnih vavilonskih svinja (remember that one?) i po 150. put gledati „Žikinu dinastiju“ i „Tesnu kožu“.

S tim što su reprize domaćih filmova još i najmanje zlo u celoj priči. Pre par dana, Đavo me prevari pa pustih onu novu seriju „Folk“ na Prvoj. A na njoj, agresivno našminkana i obučena 12-godišnja devojčica uvija kukovima uz pesmu Hanke Paldum, dok se oko nje njiiše i uvija gomila pijanih i oznojenih primata. Što bi moja pokojna baka, Bog da joj dušu prosti, rekla: „Ovo za vreme Tita ne bi moglo da bude na televiziji“.

I realno ne bi. Pitam se doduše, šta bi kamarad Broz rekao i na emisije tipa „Ja imam talenat“, gde bolesni roditelji prijavljuju svoju prosečno talentovanu decu, ne bi li na njima zaradili koji dinar. Ne znam, da sam JA neka vlast, ja bih oformila posebnu službu pri Socijalnom koja bi pratila i nadzirala te porodice. Zloupotreba dece + patologija + boles'. I Broz bi rekao „Ne može to, drugovi, tako“. I poslao bi Rankovićevu ekipu da im rasturi studio. Old school.

Anyhoo... pomalo mi je deplasirano da sada ovde kačim neke smajliće i želim vam svima mnogo sreće, zdravlja, njanjanjanjanja u 2012. godini. To se valjda podrazumeva. Mislim, naravno da svakome od vas želim sve najbolje... ali moram da budem realna i kažem „drž'te se, ljudi“. Bolje biti neće.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...